• Ćirilica
    Latinica
  • Zmaj Jovina 30
    24000 Subotica

Zaštita prava na zdravlje u krizi

   Pravo na fizičko i mentalno zdravlje je najviše ugroženo u vremenima krize kada je pristup osnovnim zdravstvenim uslugama najhitnije potreban. Oružani sukobi, prirodne katastrofe, pandemije i humanitarne vanredne situacije narušavaju pristup zdravstvenim i uslugama mentalnog zdravlja, dostupnost lekova, vakcina i drugih zdravstvenih usluga, povećavaju izloženost bolestima, remete lečenje hroničnih i nezaraznih bolesti i stavljaju već krhke zdravstvene sisteme pod ogroman pritisak.

   Raseljena lica, žene i devojčice, starije osobe, osobe sa invaliditetom i druge osobe i grupe stanovništva koje se već suočavaju sa sistemskim nejednakostima često se susreću sa složenim preprekama u pristupu zdravstvenoj zaštiti, što odražava i pojačava strukturnu diskriminaciju i isključenost. Poštovanje prava na zdravlje u kriznim kontekstima zahteva ciljane napore za identifikaciju i rešavanje specifičnih rizika i potreba ovih osoba i grupa kako bi se osiguralo potpuno ostvarivanje njihovog prava na zdravlje.

   Prirodne katastrofe i povezane ekološke vanredne situacije, od kojih se mnoge intenziviraju zbog klimatskih promena, predstavljaju ozbiljne rizike za pravo na zdravlje. Ovi događaji mogu oštetiti zdravstvenu infrastrukturu, poremetiti snabdevanje osnovnim resursima poput čiste vode i naneti fizičku i psihološku traumu. Stvaranje sistema hitne medicinske pomoći u slučajevima nesreća, epidemija i sličnih zdravstvenih opasnosti, kao i pružanje pomoći u katastrofama i humanitarne pomoći u vanrednim situacijama, su obaveze u okviru prava na zdravlje.

   Pandemije poput COVID-19 pokazale su koliko duboko vanredne situacije u javnom zdravstvu utiču na uživanje ljudskih prava, posebno prava na fizičko i mentalno zdravlje. Pored direktnog uticaja na živote, pandemije opterećuju zdravstvene sisteme, remete osnovne usluge i otkrivaju ili produbljuju strukturne nejednakosti. Pristup zasnovan na ljudskim pravima je ključan za osiguravanje da su pripremljenost, prevencija, odgovor i oporavak od pandemije inkluzivni, pravedni i odgovorni.

   Poslednjih godina, napadi na zdravstvene radnike i zdravstvene ustanove u konfliktnim situacijama dramatično su se povećali, pogoršavajući postojeće izazove u pristupu i stvarajući nove, dodatne prepreke ometanjem pružanja usluga, poremećajem lanaca snabdevanja, povećanjem cena, primoravanjem na obustavu kampanja vakcinacije i guranjem osoba i populacija koje su već u riziku od kršenja prava na zdravlje dalje od domašaja osnovne zdravstvene zaštite.

  Dugoročni uticaji takvih napada na pravo na zdravlje su duboki. Oni potkopavaju stabilnost i funkcionisanje čitavih zdravstvenih sistema oštećujući kritičnu infrastrukturu, smanjujući kapacitet zdravstvenih ustanova i erodirajući poverenje javnosti u institucije. Prepoznajući ozbiljnost ovih kršenja, Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je u svojoj Rezoluciji 2286 (2016) ne samo osudio takve napade, već je i eksplicitno izrazio negodovanje zbog dugoročnih posledica po civilno stanovništvo i zdravstvene sisteme.

   Krize često remete ne samo pristup zdravstvenim uslugama već i osnovne odrednice prava na zdravlje - kao što su bezbedna voda i sanitacija, adekvatna hrana, stanovanje, obrazovanje, zdravi uslovi rada i čista, zdrava i održiva životna sredina. Kada su ovi elementi ugroženi, samo pravo na zdravlje je potkopano. Efekti takvih poremećaja retko se mogu kontrolisati: oni se šire kroz zajednice, produbljuju već postojeće nejednakosti i ometaju oporavak i razvoj. Pravo na zdravlje u kriznim situacijama je stoga duboko povezano sa ostvarivanjem drugih ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, kao i građanskih i političkih prava. Pristup zasnovan na ljudskim pravima je ključan za obuhvatanje i rešavanje punog obima ovih međusobnih veza.


Mentalno zdravlje i psihosocijalna podrška u vanrednim situacijama

   Deca izložena sukobima, prirodnim katastrofama i drugim humanitarnim krizama mogu trpeti teške psihološke i socijalne posledice.

   Milioni dece širom sveta trpe nezamislive patnje zbog oružanih sukoba, prirodnih katastrofa i drugih humanitarnih vanrednih situacija. Mogu biti primorana da napuste svoje domove; neka odvojena od roditelja i staratelja. Tokom sukoba mogu trpeti zapanjujuće nasilje, teške povrede i pretnju regrutovanja u oružane grupe. Mnogima su odsečeni od osnovnih usluga poput čiste vode, zdravstvene zaštite i obrazovanja, posebno kako gradovi postaju militarizovani, a zajednice podeljene.

  Kroz sve to, deca često nemaju pristup mentalnom zdravlju i psihosocijalnoj podršci, što može imati razarajuće dugoročne posledice.

  Anksioznost, depresija i drugi problemi povezani sa stresom ugrožavaju njihovu sposobnost da odrastu zdravi i srećni. Nasilje može doživotno uticati na njihovo emocionalno zdravlje, fizičko zdravlje i društveni razvoj. Ako je izloženo u ranom detinjstvu, iskustvo može čak i ometati razvoj detetovog mozga.

   Kod adolescenata, teška patnja i izloženost traumatičnim događajima mogu dovesti do raznih štetnih posledica, uključujući zloupotrebu alkohola i droga, nisko samopoštovanje, zdravstvene probleme, loš školski uspeh, samopovređivanje i samoubistvo.


Deca izložena sukobima suočavaju se sa teškim emocionalnim stresom koji može dovesti do doživotnih problema mentalnog zdravlja i psihosocijalnih problema.


   Nerešavanje problema mentalnog zdravlja i psihosocijalnih problema usporava razvoj deteta i sprečava ga da smisleno učestvuje u društvu. Prečesto deca sa mentalnim zdravstvenim problemima trpe stigmu, diskriminaciju – čak i kršenje ljudskih prava. Mogu biti isključena iz svojih zajednica ili izložena daljem nasilju, uključujući i mesta gde bi trebalo da budu najbezbednija.

Krizne situacije takođe stavljaju roditelje i staratelje pod mentalni i psihosocijalni pritisak, što ih može sprečiti da pruže zaštitu, stabilnost i negovanje koje su njihovoj deci potrebne tokom i nakon vanredne situacije.

   Mentalno zdravlje i psihosocijalna podrška su neophodni za poboljšanje dobrobiti dece pogođene humanitarnim krizama. UNICEF radi širom sveta na jačanju otpornosti dece i njihovih porodica i na pomaganju da se nose sa nedaćama tokom i nakon krize. Prilagođavamo naše usluge lokalnim kontekstima, slušajući šta zajednice identifikuju kao svoje prioritete.

  UNICEF stvara podsticajna okruženja koja pružaju uslove za optimalan razvoj deteta. Nudimo podršku mentalnom zdravlju i psihosocijalnu podršku deci, adolescentima, negovateljima, porodicama i široj zajednici kroz niz intervencija koje zadovoljavaju njihove složene potrebe.


Deca i adolescenti

   Zajedno sa partnerima, stvaramo bezbedne prostore koji pružaju redovne, strukturirane aktivnosti kako bismo pomogli deci i adolescentima da razviju veštine za suočavanje sa krizama, rešavanje problema, regulisanje emocija i formiranje i održavanje odnosa. To može biti kroz vršnjačke grupe, rekreativne aktivnosti, sport, životne veštine i stručno osposobljavanje.

  Takođe radimo na rešavanju štetnih ponašanja i normi kako bismo smanjili maltretiranje, zlostavljanje, zanemarivanje, eksploataciju i nasilje. Kada je potrebno, pružamo direktnu individualnu podršku ili upućujemo decu na dalju specijalizovanu negu.


Negovatelji i porodice

  UNICEF pomaže roditeljima i starateljima da razviju znanje i veštine za podršku deci u nevolji. Podiže svest o reakcijama na nevolju koje deca mogu imati tokom humanitarnih kriza, promoviše pozitivna roditeljska znanja i veštine i obučava roditelje i staratelje u podršci deci sa mentalnim zdravstvenim problemima. Jača mreže podrške porodici i zajednici, olakšavajući uključivanje i učešće ranjivih porodica u zajedničke aktivnosti i organizuje grupe vršnjačke podrške za majke i očeve.

  UNICEF takođe osigurava brigu o samim roditeljima i starateljima. Pruža podršku za mentalno zdravlje i psihosocijalnu podršku nastavnicima i fokusira se na brigu o roditeljima i starateljima u nevolji kroz inicijative kao što su Psihološka prva pomoć, programi edukacije roditelja i grupa za vršnjačku podršku. Po potrebi nudi specijalizovanu negu roditeljima i starateljima sa problemima mentalnog zdravlja.


Zajednice i partneri

   UNICEF sarađuje sa organizacijama u zajednici kako bi razvio njihov kapacitet za podršku dobrobiti dece i porodice. Kroz aktivnosti poput kampanja za smanjenje stigme i programa koji olakšavaju brigu o mentalnom zdravlju, pružamo jasne informacije o mentalnom zdravlju dece i psihosocijalnim potrebama kako bismo pomogli zajednicama da preduzmu akciju.

Dosezanje najranjivije dece i staratelja koji su doživeli teške uznemirujuće događaje zahteva saradnju između specijalizovanih aktera u oblasti mentalnog zdravlja, zaštite, obrazovanja, socijalnih službi i drugih.

   Pomaže u izgradnji kapaciteta zdravstvenog, obrazovnog, socijalnog i drugih sektora za pružanje usluga mentalnog zdravlja i psihosocijalne podrške prilagođene deci i porodicama. To postiže omogućavanjem komunikacije i prostora prilagođenih deci, zajedno sa drugim inicijativama koje pomažu deci i njihovim porodicama da smisleno oblikuju programe koji utiču na njihovu dobrobit.

MONITORING

Radno vreme

Sertifikati