• Ćirilica
    Latinica
  • Zmaj Jovina 30
    24000 Subotica

Svetski dan hrane, 16. oktobar

Inovativna rešenja danas za bolju hranu sutra


 - Edukacija mladih o zdravoj ishrani u Gimnaziji „Svetozar Marković”

 - Edukacijamladih o zdravoj ishrani u Medicinskoj školi

 - Edukacijamladih o zdravoj ishrani u Hemijsko-tehnološkoj školi

 - Sa edukativnog seminara u gimnaziji, medicinskoj i  hemijskog školi


  Svetski dan hrane se obeležava 16. oktobra, a tog dana se obeležava i godišnjica osnivanjaOrganizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO).Ovogodišnji moto obeležavanja je „Inovativna rešenja danas za bolju hranu sutra“.Fokus je na upotrebi nauke, tehnologije, inovacija i tradicionalnog znanja za izgradnju održivih, otpornih i inkluzivnih prehrambenih sistema.

  Rešenja usmerena ka budućnosti, u kombinaciji sa tradicionalnim znanjem i inkluzivnim pristupima, mogu pomoći da se svima obezbedi pristup dovoljnoj količini raznovrsne, bezbedne i kvalitetne hrane, uz istovremeno očuvanje planete za buduće generacije.

  Iskorenjivanje gladi je na dohvat ruke. Svet već́ proizvodi dovoljno hrane da se svi prehrane, a ipak se 645 miliona ljudi i dalje suočava sa glađu, dok 2,69 milijardi ljudi ne može sebi da priušti zdravu ishranu. Budući da sukobi, ekonomska nestabilnost i klimatski potresi vrše pritisak na agro-prehrambene sisteme, izazov leži u tome kako ljudima širom sveta obezbediti pristup pouzdanoj, pristupačnoj i nutritivno vrednoj hrani.

Inovacije menjaju način na koji se hrana proizvodi, skladišti, transportuje i plasira na tržište. One objedinjuju naučna i tehnološka dostignuća sa znanjem, iskustvom i domišljatošću poljoprivrednika, ribara, stočara i šumara – uključujući žene, mlade i pripadnike starosedelačkih naroda – kao i investitore, kreatore politika i preduzetnike, jer transformacija naših agro-prehrambenih sistema zahteva zajedničko delovanje.

Inovacije u agroprehrambenih sistemima poprimaju različite oblike. One obuhvataju digitalne savetodavne usluge, sisteme za upravljanje podacima i informacijama, unapređene sorte semena i biotehnologije, kao i terenske škole za poljoprivrednike, modele zadrugarstva, tradicionalne prakse upravljanja zemljištem i vodama, te nove pristupe proizvodnji, tržištima, finansiranju i distribuciji.

 Inovacije takođe mogu podrazumevati smanjenje rizika pre nego što dođe do krize; preventivni i međusektorski pristupi mogu ojačati otpornost i sprečiti znatno veće troškove nakon poremećaja.

 Zajedničkim naporima na podsticanju inovacija možemo izgraditi agro-prehrambene sisteme koji su stabilniji, inkluzivniji i otporniji – sposobni da danas prehrane ljude, a istovremeno sačuvaju resurse od kojih zavise buduće generacije.

 Svako ima svoju ulogu!Pretvaranje inovacija u konkretne rezultate zahteva partnerstvo i ulaganja. Vlade imaju ključnu ulogu u stvaranju uslova za uspeh – kroz ulaganja u istraživanje, jačanje ruralne infrastrukture i kreiranje politika koje na odgovoran način šire pristup inovacijama. Privatni sektor doprinosi mobilizacijom kapitala, jačanjem lanaca snabdevanja, kao i otvaranjem radnih mesta. Partnerstva između akademskih i istraživačkih institucija, civilnog društva, udruženja proizvođača i drugih aktera u razvoju od suštinskog su značaja za prelazak sa faze istraživanja na primenu rešenja u praksi.

 Šta može pojedinac da učini?Svakodnevni izbori su važni. Odabirom sezonske kvalitetne i raznovrsne hrane, kao i smanjenjem bacanja hrane, možemo doprineti stvaranju održivijeg agro-prehrambenog sistema. Istovremeno, možemo podržati očuvanje zemljišta, vode i biodiverziteta, te se dodatno informisati. Veća svest o načinima proizvodnje i distribucije hrane osnažuje ove izbore na nivou pojedinca, domaćinstva, zajednice i države.


Izbori koje svakodnevno pravimo oblikuju svet u kojem živimo.


Ključne činjenice i izazovi

  • Mladi su važan pokretač promena. Širom sveta oko 1,3 milijarde mladih uzrasta od 15 do 24 godine povezano je sa poljoprivredom i proizvodnjom hrane. Oni imaju veliki potencijal da donesu nove ideje, pokrenu nove poslove i doprinesu promenama u načinu na koji se hrana proizvodi i stiže do potrošača.
  • Ulaganje u znanje i nova rešenja donosi velike koristi. Ulaganja u istraživanje i razvoj u poljoprivredi mogu značajno da doprinesu razvoju sela i poljoprivrede. Ipak, rast ovih ulaganja na globalnom nivou sesmanjuje– sa prosečnih 2,7% godišnje u periodu od 1980. do 2015. godine na 1,9% godišnje u periodu od 2015. do 2021. godine.
  • Poljoprivreda koristi veliki deo svetskih zaliha slatke vode. Poljoprivredno-prehrambeni sistemi koriste oko 70% slatke vode koja se zahvata širom sveta. Zato pametnija i efikasnija upotreba vode u poljoprivredi može značajno da doprinese očuvanju ovog dragocenog resursa.
  • Čuvanje zemljišta znači i čuvanje naše budućnosti. Više od 60% zemljišta koje je degradirano usled ljudskih aktivnosti nalazi se na poljoprivrednom zemljištu. Zbog toga su očuvanje plodnosti zemljišta, odgovorno korišćenje vode i uvođenje novih načina upravljanja prirodnim resursima od ključnog značaja za proizvodnju hrane i otporniju poljoprivredu.

·         Bezbednost hrane je važna za zdravlje svih nas. Svake godine oko 600 miliona ljudi oboli zbog unosa zdravstveno neispravne hrane, dok oko 420.000 ljudi izgubi život od posledica trovanja i infekcija izazvanih nebezbednom hranom.

 ·         Nejednakost u dostupnosti dovoljnih količina hrane odgovarajućeg kvaliteta. Tokom 2025. godine oko 645 miliona ljudi suočavalo se sa glađu, dok 2,69 milijardi ljudi, odnosno skoro svaka treća osoba na svetu, nije mogla sebi da priušti zdravu ishranu.

 ·         Velika količina hrane nikada ne stigne do tanjira. Oko 13% proizvedene hrane se izgubi između žetve i transporta, dok se dodatnih 19% hrane baca u maloprodaji ili od strane potrošača. Smanjenjem gubitaka i bacanja hrane možemo bolje iskoristiti resurse koje ulažemo u njenu proizvodnju.

 ·         Podrška ženama u poljoprivredi može doneti značajne promene. Ženama koje se bave poljoprivredom potreban je bolji pristup znanju, finansijama, tehnologijama i inovacijama. Iako žene često upravljaju farmama slične veličine kao muškarci, produktivnost zemljišta koje obrađuju u proseku je 24% manja, što ukazuje na značaj boljeg pristupa resursima i mogućnostima.

·         Tradicionalno znanje može pomoći u očuvanju prirode. Autohtoni narodi čine oko 6% svetskog stanovništva, a njihova tradicionalna znanja i načini proizvodnje i korišćenja hrane imaju važnu ulogu u očuvanju biodiverziteta. Njihova iskustva, koja se prenose generacijama, predstavljaju dragocen izvor znanja za održivo upravljanje prirodnim resursima.


Prim. mr sc med. dr Nada Kosić Bibić, spec. socijalne medicine

MONITORING

Radno vreme

Sertifikati