Untitled Document
Svetski dan voda
22. mart 2007.
Svaka kap je važna!
Svetski dan voda pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija se
organizuje 22. marta svake godine počev od 1993. godine. Tema Svetkog dana voda
2007. je borba sa nestašicom i obezbeđenje dovoljne količine čiste i slatke
vode koja je neophodna za svakodnevni život.
Svetska potrošnja vode raste više nego duplo od rasta broja stanovnika
planete i sve se više ljudi suočava sa činjenicom da se borimo sa nestašicom
vode.
Sve veći broj regiona u svetu suočava se sa hroničnom nestašicom vode.
Problem je najizraženiji u sušnim predelima planete. U tim područjima
živi više od dve milijarde ljudi i polovina siromašne svetske
populacije. Većina zemalja Bliskog istoka i Severne Afrike suočena je sa stalnom
nestašicom vode, takođe i zemlje kao što su Meksiko, Pakistan, Južna
Afrika i veliki delovi Kine i Indije. Većina slatke vode koja se koristi u ovim
zemljama ide kroz sisteme za navodnjavanje.
Tri četvrtine planete Zemlje pokriveno je vodom, ali samo mala količina te
vode je slatka voda. Od te količine skoro 70 procenata se koristi za proizvodnju
hrane, a u zemljama u razvoju i do 95 procenata. Potražnja za vodom konstantno
raste. Očekuje se da će 2030. godine svetska populacija dostići 8,1 milijardu
stanovnika a da će potreba za hranom biti za 55 procenata veća nego što
je to bilo 1998. U isto vreme će biti potrebna veća količina vode koja će omogućiti
fukncionisanje kanalizacionih sistema, proizvodnju energije, rad industrije
i podršku gradovima u razvoju.
Sposobnost proizvodnje hrane je osnova da se smanji siromaštvo i omogući
društveni i ekonomski razvoj. Sa druge strane, poljoprivredna proizvodnja
je postala veoma skupa. Dok veliku količinu vode biljke crpe iz vlažnosti
zemlje, sa druge strane se pri proizvodnji hrane utroši 40 procenata sredstava
za navodnjavanje. Poljoprivredni sektor mora da preuzme odlučujuću ulogu u tome
da se sa što manje vode uradi više, kako bi se smanjile potencijalne
štete po životnu sredinu.
Čak se i urbana područja i države sa dovoljnom količinom slatke vode suočavaju
sa pretnjom od nestašice vode. Nestašica vode je relativni pojam koji
može da podrazumeva apsolutni nedostatak vode ili nemogućnost pristupa
sistemima vodosnabdevanja.
Na svakom kontinentu vodosnabdevanje je postalo problematično rastom navodnjavanja
u poljoprivredi, urbanizacijom i industrijalizacijom. Ekonomski razvoj i rast
gradova šteti izvorištima slatke vode i povećava zagađenje i broj
kanalizacionih sistema koji takođe mogu da zagade vodu.
U industrijalizovanim gradovima u prosečnom domaćinstvu potroši se i do
50 litara vode dnevno samo na vodu iz vodokotlića. Još uvek jedna od šest
osoba u svetu (1,1 milijarda stanovnika) nema pristup količini od 20 do 50 litara
slatke vode koja je minimalna preporuka Ujedinjenih nacija da se osigura dnevna
potreba za pićem, kuvanjem i čišćenjem.
Čak dve od pet osoba nemaju adekvatan način vodosnabdevanja, a svakodnevno
3800 dece umire od hidričnih epidemija.
Pristup čistoj vodi i adekvatnom vodosnabdevanju stvara jaz između onih koji
žive zdravim produktivnim životom i onih koji nemaju dovoljno hrane
za jelo, ne mogu da zarade dovoljno, ne mogu da se odupru smrtonosnim bolestima
i da šalju svoju decu u škole.
Ali, i bogati i siromašni su deo iste globalne priče. Posledice međunarodnih
problema velikih razmera kao što su ratovi i širenje HIV-a i AIDS-a
mogu da se pogoršaju ako ne postoji pristup adekvatnom vodosnabdevanju.
Siromašna domaćinstva u zemljama u razvoju troše veći deo ličnog
dohotka na vodu nego domaćinstva u razvijenim zemljama. Važnost zaštite
životne sredine mora da se posmatra sa stanovišta zaštite vodenih
resursa, štiteći na taj način budućnost naše planete. Ljudske aktivnosti
su povezane sa klimatskim promenama, jačinom uragana, poplavama i drugim prirodnim
katastrofama koje uništavaju useve i zagađuju slatke i slane izvore vode.
Sve ovo dovodi do toga da se narušava ekosistem koji je bio prirodni katalizator.
Da bi ekosistemi bogati biljnim i životinjskim svetom ostali zdravi neophodno
je da imaju veliku količinu čiste vode. Zdrava i nezagađena životna sredina
je osnov ljudskog razvoja.
U prethodnim godinama sve više je rasla potreba za dogovorom da se uskladi
međunarodna, nacionalna i lokalna politika u upotrebi vodenih resursa za poljoprivredu,
ribolov, urbanizaciju i proizvodnju energije.
Ovakav pristup je zasnovan na tome da je voda zajednička odgovornost.
Izvor: Institut za javno zdravlje Srbije"dr Milan Jovanović-Batut"

WORLD
WATER DAY 2007